|
 Goran Pekić Karkin tenor je za čijim glasom uzdiše gotovo čitava Europa, glas uz kojeg čovjek naprosto sve zaboravlja. Jedva da bismo se mogli sjetiti kojeg drugog glasa koji bi sa takvom lakoćom ispunjavao golem prostor.
Beskrajno nježan, a u isto vrijeme oštar i na mjestima dramatičan. Tenor kakvog Tuzla, ni Bosna i Hercegovina nikada nisu imale. Poslije 2002. kao da je nestao sa lica zemlje i iz bosanskog muzičkog svijeta, a prije toga je Tuzli posvetio četiri odlična solistička koncerta, besplatna za publiku. Gdje je nestao Goran Pekić Karkin? Kako, kada i zašto?
Goran Pekić Karkin nije nestao, nego ga se Tuzla i BiH poslije 2002. godine odrekla, kao što ima tendenciju da to radi sa dosta svojih velikana. Goran Karkin ima zavidnu opersku karijeru širom Europe, samo ne u svojoj zemlji. Samo u periodu od zadnjih pet-šest mjeseci Goran je pjevao u Műnchenu, Berlinu, a u Milanu je u tijeku završni dio snimanja CD-a aria sa rimskom filharmonijom pod nazivom Vesti la giubba, a u zadnjih par godina pjevao je u Italiji, Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj... U Parizu je imao 5 izvedbi Mozarta i Verdievog Requiema. Baš ta izvedba Verdievog Requiema će ostati mnogima u srcima jer je crkva Notre Dame bila premala da primi toliko zainteresiranih. Traviatu je pjevao u Beču i Baden Badenu, dok je u sarajevskoj operi nastupao Koreanac u istoj ulozi pod izgovorom direktorice opere Amile Bakšić da naše gore list nije dovoljno dobar, kvalitetan i poznat da bi nastupio u Sarajevu.
Čime su ljudi koji su obilježili i promovirali Tuzlu zaslužili da ih se tako odbacuje i da ih se bolje tretira svugdje osim u njihovom rodnom gradu u koji se uvijek vraćaju umjesto da se njima ponosi i odnosi kao sa jednom vrstom nacionalnog blaga? Pa to su najbolji ambasadori koje jedan grad i država mogu imati. Trebali su do sada dobiti ključeve grada, a ne nepažnju koju nisu zaslužili.
Da samo nabrojimo nekoliko... Goran Pekić Karkin, operni pjevač čiji je solistički koncert bio prvi izvedeni koncert u „Pavarotti muzičkom centru“ u Mostaru, pjeva svugdje osim u BiH. I jedan je od dva magistra pjevanja u cijeloj BiH. Jasmin Mujanović Mag, muzičar i pjesnik, pozvan je kao gost pjesničkog društva „Antun Ivanošić“ u Osijek, dok se za njegove nastupe u BiH ili ne zna ili ih nema. Šimo Ešić, pjesnik i glava izdavačke kuće „Bosanska riječ“, je svugdje dočekan bolje osim u Tuzli, gdje se ne uzimaju njegovi udžbenici, a dobije Povelju kulina bana, nagradu za kulturni angažman u dijaspori u Manheimu 2007.
Čime su ovi ljudi zaslužili da se njihov grad prema njima ne odnosi kao majka, nego kao maćeha? Čime su zaslužili da svugdje budu dočekani s osmijehom, osim u onom gradu iz kojeg su i potekli?
Tuzlo, srami se! 
(Ovo je najvjerojatnije fotografija koja će krasiti naslovnicu spomenutog albuma koji se snima) 
 
 |
