|
 Ponedjeljak u Tuzli bio je u znaku podrške Iliji Jurišiću, našem sugrađaninu koji već više od dvije godine sjedi u beogradskom zatvoru.
Usprkos kiši, građani su u ne malom broju došli da daju podršku ovom hrabrom čovjeku, sugrađaninu i Tuzlaku, žrtvi naše politike i ličnih interesa njegovih dojučerašnjih drugova i partijskih kolega. Piše: Danijel Senkić I ja sam bio jedan od građana koji je srcem krenuo prema Trgu slobode, tom još jednom u nizu spomenika Jasnimu Imamoviću. Krenuo sam nekih pola sata ranije i naišao na stravičan prizor. Postavljena bina, namontirani zvučnici i dernek. Gradom su se razlijegali zvuci sevdalinke i narodnjaka.
Pomislih da sam zalutao, jer se ovdje očigledno radi o nekom derneku i orgijanju koje u najmanju ruku podsjeća na seosku koridu, a ne o skupu podrške sugrađaninu koji više od dvije godine prolazi kroz neviđenu agoniju. Ali, ikonografija na bini uvjerila me da je to stvarno mjesto održavanja najavljenog skupa. Onog istog skupa kojeg naš načelnik danima najavljuje i na kojem garantuje prisustvo desetina hiljada građana. Na skupu ničeg spontanog... za razliku od skupa koji je održan na Brčanskoj Malti dan nakon sramne presude Iliji Jurišiću. Ta spontanost je jako zasmetala našem načelniku, te je na sva zvona prozvao navodne organizatore tog spontanog, emotivnom, nepromišljenog i ljudskog skupa. Ovdje ničeg spontanog... ali ni ljudskog.
Pred sam početak skupa, play lista odabranih pjesama se mijenja, pa smo odjednom mogli čuti one patriotske, među kojima se često ponavljala i ona koju SDP na svojim skupovima koristi u trenutku kada Zlatko Lagumdžija izlazi na binu – Zemljo moja od Ismete Dervoz - Krvavac. Pomislih slučajnost, i ostao bih pri tom mišljenju da na skupu nisam ostao do samog kraja. Aktivisti Revolta su među narodom, dijele majice, žute trake oko ruke, izvještaje sa suđenja Jurišiću... Silni propagandni materijal na koji je utrošena suma novca o kojoj možemo sanjati, a čiju visinu sigurno nikada nećemo doznati. I miting kreće. Sve govornik do govornika. I gle slučajnosti, svi osim Meše Bajrića aktivisti SDP-a. Svi ponavljaju iste parole i isti zahtjev – tražimo od nadležnih državnih organa da se konačno aktiviraju i pomognu Iliji Jurišiću!! Isti onaj zahtjev koji je upućen sa spontanog skupa građana, na koji je Jasmin Imamović tako zdušno pljunuo.
Ali, građani sada razumiju načelnikovu ljutnju. Kako se neko smije drznuti i napraviti skup a da to nije on?? Kako se u Tuzli može napraviti skup a da se isti ne iskoristi za pranje novca???!! Jer ovaj skup u organizaciji našeg načelnika, i njegovog druga Sinana Alića definitivno je poslužio za ogromno pranje novca. Džambo plakati polijepljeni su sve do Mostara. Izrađeni su audio i video džinglovi. Obezbjeđene majice, plakati, naci trakice za ruke... Sva ikonografija tipična za održavanje mitinga u režiji, Ravnogoraca na primjer. Kada bi sve to izračunali, ne smijemo ni pomisliti do koje svote novca bi došli.
Ali naš načelnik voli da troši novac, to mu je izgleda fetiš. Tako nas i ne čudi što je u povodu 2. oktobra, dana oslobođenja Tuzle, ismijao građane Tuzle postavljajući džambo plakate na kojima građanima čestita ovaj praznik. Ovaj potez ne bi nimalo bio smiješan, da su ti plakati postavljeni u Tuzli. Načelnik je malo zalutao (što je tipično za njega) pa je plakate postavio po Sarajevu. Možda je načelnik išao i svjesno, u skladu sa ambicijama. Vjerovatno „puca“ na neku od funkcija u glavnom nam gradu, pa pokušava i tamo biti prepoznatljiv. Ne bi nas začudilo ni kada bi otišao, bez obzira što bi to bila prevara vlastitih birača. Varali su nas mnogi, pa šta fali i njemu. Vratimo se na protest koji je u organizaciji našeg načelnika održan u ponedjeljak u Tuzli. Kako sam načelnik reče, u monološkom obračunu sa građanima koji su iskazali ljudsku podršku Iliji Jurišiću bez potrošene marke, na ovom skupu bit će prisutne desetine hiljada građana. Opet je načelnik pretjerao dodajući jednu nulu. Plan mu se izjalovio... možda zbog kiše, a možda i zbog činjenice da još nemamo viseći tramvaj, pa građani nisu mogli naći adekvatan prevoz do Trga slobode. Ali sve ovo je manje bitno. Najbitnija i najžalosnija je činjenica da je skup podrške Iliji Jurišiću poslužio kao dobar poligon za stranačku promociju SDP-a i obračun sa neistomišljenicima. Tako je načelnik Imamović sa govornice osuo paljbu po svojim neistomišljenicima. Nazvao ih je lažovima i klevetnicima, mračnjacima, neprijateljima Tuzle, četnicima. Ali, na njegovu žalost, nije tu istu govornicu iskoristio da objasni građanima Tuzle zašto njega nakon hapšenja Ilije Jurišića više nema na srbijanskoj optužnici. Nije pojasnio građanima zašto je Ilija Jurišić imao nakaradnu odbranu, koliko je novca utrošeno na takvu odbranu, koliko je uopšte novca utrošeno na ovu Jasminovu i Sinanovu predstavu? Nije Jasmin objasnio građanima zašto na skupu nije bilo Stoje Jurišić. Zato što je otišla kod supruga u beogradski zatvor o svom trošku, jer jednokratna pomoć od 1000 KM sigurno nije dovoljna da neometano posjećuje supruga i kupi potrebne lijekove. Nije Jasmin objasnio građanima Tuzle zašto je ludački i šizofreničarski potrošio ogromnu sumu novca za politički skup, umjesto da ga usmjeri na odbranu ovog čestitog Tuzlaka. Ali je zato vrlo ambiciozno instruirao voditeljicu skupa da ga u nekoliko navrata nazove gradonačelnikom Tuzle. Drznuo se Jasmin da u oči laže svoje sugrađane. Načelniče, zahvaljujući i vama Tuzla još nije grad, pa tako ni vi niste gradonačelnik, nego načelnik općine. Od Tuzle pravite muzej a ne grad! Pravite sebi spomenike dok građani Kule nemaju grijanja, dok građani Kojšina nemaju gradske kanalizacije, a o prigradskim mjesnim zajednicama da i ne govorimo! Prolazite li načelniče kada preko skvera i vidite li ruglo i zgradu koja liči na ruševinu iz II svjetskog rata?? Dovoljno ste jadni Jasmine, ne pretjerujte u tome! Shvatite to već jednom i ne lažite rođene sugrađanine. Jer ko laže, taj i krade!
 |
