|
 Prenosimo tekst objavljen u današnjem broju "Dnevnog Avaza", a koji govori o odnosu Sinana Alića prema beogradskom tužiteljstvu i obratno.
Od protestnog skupa koji je u Tuzli organiziran u ponedjeljak, Ilija Jurišić neće imati nikakve konkretne koristi. Nevino osuđenog Jurišića iz beogradskog zatvora ne mogu spasiti skupovi, filmovi, plakati, posteri, parole… Bitku za dokazivanje svoje nevinosti Jurišić trenutno može dobiti jedino pravnim sredstvima.Ipak, nevinom i časnom čovjeku, što Ilija Jurišić jeste, podrška njegovih sugrađanja u psihološkom smislu sasvim sigurno mnogo znači. Međutim, skup kojim je trebalo pokazati nesumljivo jedinstveni stav svih građana Tuzle o tome da je Jurišić nevin i da na Brčanskoj Malti branioci Tuzle nisu počinili ratni zločin, pretvorio se u svoju suštu suprotnost-promociju jednog čovjeka i jedne partije. Jasmina Imamovića i SDP-a.
Tako je Jurišićeva nesreća iskorištena na najsramniji mogući način. Smiješna su objašnjenja kako se “slučajno potrefilo” da svi govornici i iz vladinih institucija i iz nevladinih organizacija, osim nekadašnjeg šefa policije Meše Bajrića, budu baš iz SDP-a. Ukoliko ih je bilo, sve dileme je tri dana nakon skupa razbio sam Općinski odbor SDP-a Tuzla, koji se saopćenjem za javnost zahvalio građanima Tuzle koji su bili na skupu. Zašto se SDP zahvaljuje građanima za dolazak na skup kojeg je organizirala Fondacija Istina, pravda, pomirenje, a finansirala Općina Tuzla?!
No, pravi motiv SDP-ovog sopćenja svakako nije “zahvalnost građanima”, već drugi dio ovog polupismenog uratka u kojem se (prenosimo doslovno da bi utisak bio potpun) kaže: -Istovremeno, SDP BiH Tuzle osuđuje pojedince koji su se trudili da ometu održavanje ovog skupa svih građana Tuzle i koji ovih dana šire klevete o nedavnoj prošlosti Tuzle. Njihove laži i klevete jednako su teške i opasne kao laži iz beogradske optužnice i po mišljenju SDP-a, te klevete i laži idu na ruku progoniteljima Ilije Jurišića i nevinih i istovremeno najzaslužnijih građana Tuzle za odbranu života i imovine svih u periodu agresije na BiH. SDP BiH Tuzle poručuje da je istina jača od svega i da će građani Tuzle izdržati ovu hajku na Tuzlu i Tuzlake, koju je započelo Beogradsko tužiteljstvo, nastavili Milorad Dodik i Vasilije Kačavenda, nastavio Beogradski okružni sud, a njoj se pridružili neki pojedinci iz Tuzle.
S “pojedincima” koji “kleveću i lažu”, s govornice skupa posvećenog Jurišiću obračunao se i sam Jasmin Imamović.
-Ovih dana počeli su se pojavljivati mračnjaci, klevetnici i lažovi, ljudi koji baš kao beogradsko pravosuđe, hoće iskoristiti laž da bi naudili čestitim građanima i braniocima Tuzle. I to je dokaz da laž i kleveta, da zlo, nije karakteristika ove ili one nacije, nego je to karakteristika od zla i mržnje oboljelih ljudi-oštrim tonom izgovorio je Imamović. Matrica SDP-ovog saopćenja i Imamovićevog govora potpuna je ista: Ko ne misli kao mi taj kleveće i laže. To je, inače, matrica po kojoj se već godinama Jasmin Imamović obračunava sa svima koji se usude misliti svojom, a ne njegovom glavom. Svaku, i najmanju kritiku na njegov račun, Imamović automatski prebacuje na polje kolektiviteta. Tako će svako ko kaže ili napiše bilo kakvu kritiku Imamovića lično, odmah, po kratkom postupku biti optužen za klevete i napad na građane Tuzle, njene branitelje, bit će optužen da je protiv suživota, multikuture, tolerancije, da hoće da dijeli Tuzlu, da je nacionalista, fašista ili (najaktuelnije) da je protiv Ilije Jurišića i da radi za Beograd. Sve te kvalifikacije će, a da i ne pomenu ko je koga i zašto „oklevetao“, prenijeti većina lokalnih i dobar dio sarajevskih medija, kojima za „podršku“ (čitaj podmićivanje) Imamović iz općinskog budžeta godišnje izdvaja stotine hiljada maraka. Ako zatreba pridruže im se i izmanipulirana boračka udruženja. Imamović je spreman ići dotle da i skup podrške Iliji Jurišiću pretvori u poligon za obračun sa svima koji su konstatirali da nije prisustvovao obilježavanju godišnjice bitke na Brčnanskoj Malti, da se nije pridružio sugrađanima u protestnoj šetnji neposredno nakon izricanja sramne presude Jurišiću i da je u njegovom mandatu 15. „pomjeren“ na 16. maj. Tim „pojedincima“ sada se potura da napadaju branitelje Tuzle, da su protiv Ilije Jurišića, da rade za Beograd. Da li je neko od optuženih novinara, kako to Imamović i SDP poturaju, zaista protiv Ilije i branitelja Tuzle i radi li za Beograd, najlakše je provjeriti isčitavanjem stotina tekstova napisanih o slučaju Jurišić, 15. maju i famoznom Beogradu. No, da vidimo kako stvari stoje kod onih kojima je Imamović dao „tapiju“ da su za Iliju, da štite branioce i da su protiv Beograda. 
Naime, neposredno nakon Jurišićevog hapšenja bilo je ideja da se njegova odbrana povjeri timu najboljih tuzlanskih advokata. Oni ne bi mogli direktno u sudnici braniti Jurišića, jer se suđenje događa u drugoj državi, ali bi mogli pratiti suđenje i zajedno sa nekim od srbijanskih kolega, koji bi u svakom slučaju morao biti angažiran, odrediti strategiju i praktično voditi odbranu. Za tu ideju posebno su bili zainteresirani ljudi koji su se, kao i Ilija, našli na spisku beogradskog režima. No, umjesto da se povjeri kompetentnim profesionalcima, pripremanje odbrane Ilije Jurišića tuzlanski načelnik Jasmin Imamović prepustio je potpuno nekompetentnom i pravno neukom Sinanu Aliću i njegovoj privatnoj Fondaciji Istina, pravda, pomirenje, obezbijedivši mu značajnu finanijsku podršku.
Alić je svoj posao u Jurišićevoj odbrani uradio tako da je za njega dobio javnu pohvalu zbog “izuzetne kooperativnosit” i to od-Tužilaštva za ratne zločine Srbije! Ne, nije u pitanju nikakva greška. Alića je za kooperativnost pohvalio zamjenik srbijanskog tužioca Milan Petrović. Istovremeno, kakvog li paradoksa, Jurišićev branilac Đorđe Dozet protivio se tome da Alić uopće svjedoči pred beogradskim sudom! Sve to može se isčitati u transkriptima suđenja Iliji Jurišiću.
Alić je, naime, u Beogradu svjedočio 2. aprila ove godine o snimku kojeg je njegova televizija FS-3 napravila 15. maja na Brčanskoj Malti.
-Ja moram da stavim primjedbu, odnosno moram da kažem da se odbrana protivi saslušanju svjedoka Sinana Alića, ne iz problema s njegovim iskazom, nego je protivljenje principijelne prirode, jer gospodin Alić je od prvog trenutka kada smo ušli u ovu sudnicu prisutan ovdje. Gospodin Alić je prisutan u toku istrage, gospodin Alić, ondosno fondacija kojom on rukovodi, servisira ovaj postupak na taj način što je svu dokumentaciju koju je istražni sudija pribavio u istrazi dobio od ovog svjedoka(!)-kazao je u sudnici avdokat Dozet, napominjući da se “ne radi o negativnom odnosu prema Aliću, već o pokušaju da se odbrani zakonitost postupka”.  Dozet je dodao i da se ne protivi da “Alić da iskaz u istrazi koju i dalje vodi gospodin Dilparić (Milan Dilaprić, istražni sudija op.a) u vezi ostalih okrivljenih”.
No, uprkos protivljenju Jurišićeve odbrane, Sudsko vijeće i zamjenik srbijanskog tužioca Milan Petrović, insistirali su na Alićevom svjedočenju.
-Činjenica je da vi svo vrijeme pratite glavni pretres, da ste nam dostavljali svu potrebnu dokumentaciju, ali što se tiče vašeg iskaza, to je već stvar suda-konstatirala je predsjednica sudskog vijeća Vinka Beraha-Nikičević.
Tužilac Petrović je nakon toga kazao da “nema razloga da sumnja u svjedoka i ono što će on izjaviti”.
-Tim prije što se svjedok pokazao izuzetno, po mom uvjerenju, kooperativnim-kazao je tužilac Petrović, nakon čega je Sud donio odluku da Alić svjedoči.  Dakle, i Jurišićev branilac i predsjednica Sudskog vijeća i zamjenik tužioca konstatiraju da je Alić servisirao postupak. Branilac Dozet uz to, u šta se svako ko zna ćirilicu može i sam uvjeriti, tvrdi da “gospodin Alić, odnosno fondacija kojom on rukovodi, servisira ovaj postupak na taj način što je svu dokumentaciju koju je istražni sudija pribavio u istrazi dobio od ovog svjedoka”. Ako je istražni sudija “svu dokumentaciju u istrazi” dobio od Sinana Alića, logičan je zaključak da do Alićevog odlaska u Beograd Dilparić nije imao nikakvu dokumentaciju. Dakle, nije uopće imao predmet!
Sramna montirana, politički motivirana presuda Suda u Beogradu je poznata-u Tuzli se dogodio ratni zločin, Jurišiću 12 godina zatvora. Sinan Alić pohvaljen za “izuzetnu kooperativnost”.
Naivnost, neznanje ili nešto treće? Drugovi, ko sad radi za Beograd, ko je za Iliju, ko protiv njega, ko štiti, a ko “zavaljuje” branitelje Tuzle!?
Otukud Pećanin na skupu?
Kao „artiljerijska podrška“ u obračunu sa „pojedincima koji kleveću i lažu“, Imamović je iz Sarajeva na skup podrške Iliji Jurišiću doveo Senada Pećanina, urednika magazina „Dani“. Ko biva, Pećanin je pokazao najviše građanske hrabrosti izvještavajući o slučaju Jurišić i „najviše je pisao o tome“. Šta li su u ove dvije i po godine radili novinari u drugim redakcijama?  Činjenica je, međutim, da je Sinan Alić povremeni saradnik „Dana“, koji, opet, o Imamoviću pišu hvalospjeve, ubjeđujući ga čak i da je dobar književnik. S druge strane, Imamović kao poklon dijeli knjige iz edicije ovog magazina(!?), a Pećanina redovno ugošćuju u Tuzli (novcem iz vlastitog džepa?). Zbog toga i ne čudi da je Pećanin, uz besplatnu reklamu koju je dobio, i govornicu na skupu posvećenom Jurišiću iskoristio da se obračunava s „Imamovićevim neprijateljima“.
Rezervni kapetan JNA
Još jedan detalj iz svjedočenja Sinana Alića pred beogradskim sudom je zanimljiv. Naime, Alić je ispirčao da je „kao rezervni kapetan JNA, komandir voda za psihološko propagandno djelovanje“ u aprilu 1992. godine dobio poziv da se javi u tuzlansku kasarnu. Iako je, kako kaže, „znao da je poziv dobio od nelegitimnog organa“, odlučio je da 28. aprila ode u kasarnu. Tamo, ispričao je u sudnici, shvata da to nije „ona JNA kojoj je on pripadao“. Na pitanje da li će se odazvati pozivu armije, kaže odlučno „ne“, razdužuje opremu i napušta kasarnu. Sve se, dakle, događa 28. aprila 1992. godine, kada su se već desili Vukovar, Bijeljina, Zvornik… Kapeten Alić odlazi u kasarnu, javlja se na poziv JNA samo da bi nadređenim oficirima rekao „ne“, naruži ih što su postali isključivo srpska vojska, razduži opremu i onda lagano napusti kasarnu!? Komandir voda za psihološko propagandno djelovanje! (Elvir HUREMOVIĆ, Dnevni avaz, 24. oktobar 2009.)
 |
